Svi otprilike znamo što je samopoštovanje. Možemo govoriti o djeci ili o odraslima koji imaju visoko ili nisko samopoštovanje. Za samopoštovanje se često koristi i naziv samouvjerenost ili sigurnost u sebe. U psihologiji kao znanosti, samopoštovanje predstavlja jedan stav. Međutim, to je stav koji imamo o sebi. To znači da imao određene misli i osjećaje u vezi sebe, iz kojih onda proizlazi i naše ponašanje prema drugima a i prema sebi. Ukratko, samopoštovanje nam govori koliko općenito vrednujemo sebe.

Zamislimo primjer jednog učenika, koji ima relativno loše ocjene. Možemo pretpostaviti da će njegovo samopoštovanje biti niže, upravo zbog tih loših ocjena u školi. Međutim, zamislimo sada učenika, koji ima loše ocjene u školi, ali on se bavi i nekim sportom, koji mu ide jako dobro. U tom slučaju, njegovo sportsko samopoštovanje mu ne može biti nisko. To ujedno znači da možemo govoriti o više podvrsta samopoštovanja. Pa tako može postojati samopoštovanje vezano uz izgled, ili postignuća u hobijima, socijalno samopoštovanje, akademsko samopoštovanje...

Jedan pojam koji je usko vezan uz akademsko samopoštovanje je i osjećaj samoefikasnosti. Samoefikasnost podrazumijeva, uvjerenje pojedinca da je sposoban ostvariti spefični cilj. Puno puta smo u filmovima vidjeli, kako pojedinci kroz svoje uvjerenje da mogu ostvariti ono što žele, na kraju filma zaista i uspijevaju u tome. U stvarnom životu to naravno nije tako jednostavno. Međutim, da postoji povezanost između uspjeha i  samoefikasnosti, u to nema sumnje. E sada, što je tu bilo prije, kokoš ili jaje, odnosno da li je uspjeh prethodio samoefikasnosti ili je samoefikasnost prethodila uspjehu, ili postoji međusobni utjecaj, to za sada ne znamo. Međutim, sigurno je da veća samoefikasnosti kao i veće samopoštovanje pridonose većoj dobrobiti pojedinca. 

Kako poticati samoefikasnost i samopoštovanje kod školske djece?

Jedan od načina je potaknuti ih da se bave onim što im dobro ide. Svako dijete ima neku dobru stranu, nešto što mu dobro uspijeva, bilo da je to sviranje, pjevanje u zboru, nogomet, taekwondo, crtanje, kuhanje, pisanje priča ili nešto drugo.

Za svaki uspjeh u onome što djetetu dobro ide, ali i u onome što mu ne ide tako dobro, pohvaliti dijete. Sa pohvalama također treba biti umjeren, lažne ili pretjerane pohvale i djeca od 5-6 godina mogu prepoznati. Dakle, onda kada je doživjelo i najmanji uspjeh, ne zaboraviti dati pohvalu.

Nadalje, kada dobije lošiju ocjenu od one koju inače dobiva, roditelji često kažu „dobra je i ta ocjena“. Dijete zna da naprimjer, ocjena 2 nije dobra ocjena, nego tek dovoljna. Radije mu recite, „ovo je sada bilo ispod tvojih stvarnih mogućnosti, i znam da će slijedeći put biti bolja ocjena“.

I svakako treba djeci prenijeti mišljenje kako ih vi volite kao roditelji bez obzira na njihova postignuća. Oni su za vas osobno, kao roditelja, najbolji. Time uče prihvaćati i voljeti sebe kakvi jesu, sa svim svojim manama i prednostima, a isto tako, time uče prihvaćati druge ljude i razumjeti vrijednost svakog čovjeka kao ljudskog bića, bez obzira na određene međuljudske razlike. 

Dodatni izvori informacija o samopoštovanju:

iz knjige: Bolje biti vjetar nego list

Samopouzdanje i samopoštovanje (www.ti-si-sunce.hr)

Dječje samopouzdanje (www.vodiczaroditelje.com)

Nismo svi odlični u svemu (www.insideout.hr)

Dječje samopouzdanje i još ponešto (www.skole.hr)

Omogućite djetetu doživljaj uspjeha (www.centar-zdravlja.hr)