2019-08-30 09:19:59

Darovita djeca

Darovito dijete u svom ponašanju pokazuje znakove poput lakoće učenja i pamćenja, smisla za humor, uočavanja uzročno-posljedičnih veza i sl. što ukazuje na visoko razvijene intelektualne sposobnosti ili one koje se odnose na izrazite specifične sposobnosti, poput glazbenih, likovnih, socijalnih.

Da bismo počeli raditi s darovitom djecom, prije toga ih trebamo otkriti. Upravo je djetetova okolina ta koja to može učiniti. Opažanje znakova darovitosti započinju roditelji veću prvoj godini djetetova života.  Taj proces nastavljaju odgajatelji, zatim učitelji i stručni suradnici.

Razvoj darovitosti složen je proces u kojem je teško navesti sve utjecaje, ali se može reći da najvažniju ulogu imaju obitelj, škola i sam pojedinac.

Obitelj:

Nužno je da roditelji pokazuju emocionalnu toplinu i samopouzdanje, pozitivne stavove prema učenju, obrazovanju, znanju, visoka očekivanja od sebe i svoje djece, interes za uspjeh djeteta (prate razvoj i rezultate, pokazuju poštovanje za trud i uspjeh djeteta, ohrabruju, ispravljaju, nude pomoć), primjenjuju demokratske, ali jasne metode discipliniranja (zahtjevi su u obliku logičkih objašnjenja, dosljedni u traženju da se zahtjevi poštuju, mjere discipliniranja su blage, nikad fizičko kažnjavanje).

Od specifičnih, “obrazovnih” postupaka čini se da su najefikasniji čitanje (često čitanje djetetu, zajedničko čitanje i zajedničko traženje informacija iz knjiga, časopisa, mapa, novina; upoznavanje s knjigama kao izvorima informacija; omogućavanje pristupa knjigama) i razgovor (odgovaranje na pitanja, uključivanje djece u konverzaciju odraslih za vrijeme zajedničkih obroka, aktivnosti i sl.; aktivno širenje dječjeg rječnika: pronalaženje smisla, značenja, primjera u imenima stvari i akcija, traženje sinonima i nijansi u značenju; izgrađivanje kvalitetnih pojmova kod djece) te zajedničke aktivnosti (odlaženje u kino, kazalište, izložbe, zoološki vrt, muzeje, sportske priredbe – uz razgovor, komentiranje i reproduciranje doživljaja nakon povratka kući; započinjanje nove aktivnosti ili interesa na osnovi razrade doživljenog i sl.).

Škola:

U školi se provodi identifikacija potencijalno darovitih učenika najčešće u 4.r kada stručni suradnik psiholog provodi psihološko testiranje. Zatim stručni suradnik psiholog roditeljima i učiteljima podjeli upitnike kako bi prikupio što više informacija o djetetu. Nakon toga djetetova darovitost razvija se dodatnim zadacima za poticanje i razvoj darovitosti na dobrovoljnoj razini, ovisno o motiviranosti pojedinog učenika. Također, učenike se uključuje u natjecanja učenika, omogućuje im se dodatna stručna literatura te mentorstvo stručnjaka specifičnog područja njihove darovitosti. Osim toga, u školi je moguća, ali nije i česta akceleracija učenika.

Preporuke su poticati dijete da sudjeluje u dodatnim aktivnostima vezanim za nastavu (predavanja, pokusi, demonstracije…), poticati uključivanje u dodatne i izvannastavne aktivnosti prema interesima i sposobnostima te sudjelovanje u školskim natjecanjima.

Pojedinac

Važno je da dijete ima unutarnju motivaciju za razvoj svoje darovitosti i da ga se ne prisiljava na različite aktivnosti.


Osnovna škola zrinskih i frankopana Otočac