Mi, tvoji prijatelji, žalujemo jer više nikada nećemo svjedočiti tvojoj dobroti, iskrenosti i nesebičnoj ljubavi. Ove školske godine trebala si se zajedno sa svojim prijateljima veseliti kraju jednog razdoblja vašega života, kraju 8.razreda. Trebali ste  zajedno, držeći se za ruke i pjevajući, napustiti  klupe svojega djetinjstva i uputiti se u svijet odraslih, u nove bitke i životne pobjede. Međutim, unatoč uspjesima ostalih , u srcima  će zauvijek ostati praznina zbog tvoje odsutnosti. No ne brini, Martina, jer ne brinemo se ni mi, jer, sve si najvažnije predmete života davno položila odličnim uspjehom: odlično si svladala skromnost, nesebičnost, ljubav, iskrenost, radost i dijeljenje i Gospodin te je sada privio u svoje Naručje kao zahvalu za sva dobra koja si učinila.  Kao što vrtlar iz vrta bira najljepše cvijeće kako bi ga stavio u vazu, tako je i Bog izabrao tebe, kako bi te stavio u svoje Nebesko Kraljevstvo i tako ga tobom dodatno uljepšao i obogatio.

Mi danas ovdje na zemlji možemo, nažalost, samo zamišljati kakva bi ti, Martina, u budućnosti postala, kako bi izgledala, čime bi se bavila i najvažnije, kakva bi osoba postala, ali isto tako znamo da se moramo pomiriti s time da je Bog za tebe imao drugi plan, koji je neizmjerno ljepši i bolji od svih naših ljudskih razmišljanja.

Zbogom draga učenice i  prijateljice, šaljemo ti pozdrav iz naše škole, učionica i hodnika, od kuda će zauvijek odzvanjati vika tvoga miloga glasa i prekasnoga osmjeha i odakle će se zauvijek gajiti uspomena na tebe, tako prekrasnu, dragu i dobru kao kruh.

Neka ti je laka Hrvatska zemljica. Leti visoko i uživaj u ljepotama raja mila.

 Počivala nam u miru Božjem.

                                                                                                    D.R.