“Moja je želja bila da budem besprijekorna i išla sam prema tome cilju. Mora nizati uspjehe onaj komu je savršenstvo odredište.” (citat iz romana Moja neprijateljica Ana)

Gore navedeni citat iz romana predstavlja Elu, ambicioznu četrnaestogodišnjakinju kojoj se mijenja život zbog primamljive ponude. Susret s Ivonom, modnom agenticom, Elu će gurnuti u svijet manekenstva. Njezina želja da hoda modnim pistama povući će ju u svijet anoreksije. Jasminka Tihi-Stepanić u romanu ne piše samo o problemu prehrane, već i o podtemama poput prijateljstva, raspada braka, prve ljubavi, karijerizma. Dok Ela odbija hranu, njezini se roditelji udaljavaju jedno od drugoga, a to će rezultirati majčinim odlaskom. Otac koji joj je bio uzor otkriva svoje pravo lice, a Ela doživljava razočaranje. Sitnim tragovima pokušava skrivati hranu koju nije pojela, svoju kilažu opravdava učestalim virozama, ali organizam joj daje signale da joj je zdravlje ugroženo (otpada joj kosa, srce joj ubrzano kuca). Želja za manekenskom karijerom obuzima Eline misli. Njezini se dani svode na brojanje kilograma koje je izgubila. Svaki izgubljeni gram približava ju svjetlima manekenske pozornice.

Naslov romana predstavlja simboliku jer upućuje na učestali poremećaj prehrane među mladima, a to je anoreksija. Autorica je ovu temu prilagodila mladoj čiateljskoj publici, a pritom joj je bila namjera osvijestiti društvo da su problemi poremećaja u prehrani učestali te da se o njima mora progovarati. Ela, djevojčica koja je imala sve, preko noći će ući u svijet neobične i tajnovite bolesti poput anoreksije. Hrana koja je potreba za nju postaje najveći neprijatelj.  Književnost je ona koja često upućuje na sveprisutne društvene probleme, a Jasminka Tihi-Stepanić je kroz lik Ele nastojala prikazati jednu krivu odluku koja može mladoga čovjeka ugurati u svijet strahova i neizvjesnosti.

Maja Brajković