UTJECAJ VRŠNJAKA U RAZVOJU NEPOŽELJNOG PONAŠANJA

Svi znamo iz vlastitog životnog iskustva da se nećemo podjednako ponašati kada smo sami u prostoriji, kada nema nikoga i kada je sa nama u društvu jedna osoba ili više ljudi. Naše ponašanje se mijenja u skladu sa time koliko pojedinaca je oko nas ali i u skladu sa time koji pojedinci su oko nas. Dijete se neće na isti način ponašati kada su roditelji u njegovoj blizini i kada su vršnjaci u njegovoj blizini. U prvom slučaju se radi o obitelji dok se u drugom slučaju radi o grupi vršnjaka i upravo to što smo u jednoj situaciji okruženi članovima obitelji dok smo u drugoj situaciji okruženi grupom vršnjaka, utječe na naše ponašanje. Dakle, grupa kojoj u određenom trenutku pripadamo, bilo da je to obitelj, taekwondo klub, razred, skupina mladih u parku će utjecati na to kako doživljavamo sebe i kako se ponašamo. Grupa je više od samog zbroja pojedinaca koji ju čine. To znači da, biti član grupe znači i ponašati se kao član grupe što ima određene psihološke posljedice za svakog pojedinca pa tako i za mladu osobu, osnovnoškolsko dijete.  

Onog  trena kada učenik krene u prvi razred ili u malu školu, ona  ili on će početi mijenjati sliku o sebi, mijenjat će način na koji doživljava sebe. Uskoro se učenik počinje uspoređivati sa drugima, pa ako on uspije ostvariti pozitivan status u svojoj grupi vršnjaka, njegovo samopoštovanje će rasti. Isto tako ako cijela grupa, ostvari pozitivan status u odnosu na druge grupe, samopoštovanje pojedinca koji pripada toj grupi će rasti. Primjerice, ako se neki razred u školi proglasi kao najbolji razred u nogometu, samopoštovanje učenika, pripadnika tog razreda raste. Ako djevojčice u razredu u odnosu na dječake budu pohvaljene za primjereno ponašanje i disciplinu tijekom nastave, njihovo samopoštovanje kao pripadnica ženskog spola u tom razredu, će rasti.

Kako grupa utječe na nepoželjno ponašanje?

Roditelji često izvještavaju o tome kako se učenik kod kuće sa roditeljima ponaša pozitivno, kako je pristojan i uljudan, međutim, njegovo ponašanje u školi može biti vrlo nedisciplinirano, prkosno prema autoritetima, pa možda čak i nasilno. Također, takav učenik kada se nađe u skupini vršnjaka, možda će biti sklon pušenju cigareta, konzumaciji alkohola ili konzumaciji ilegalnih droga. Kako i zašto se događa da učenici koji dolaze iz kvalitetnih i stabilnih obitelji,  mogu povremeno ispoljavati izrazito negativno ponašanje. Postoji nekoliko objašnjenja za to.

Većina ljudi danas zna da se i djeca i odrasli mogu ponašati agresivnije ako imaju prilike vidjeti drugu osobu, takozvani model, koji se ponaša agresivno i nasilno. Učinak će biti snažniji ako promatrać pozitivno vrednuje model. Primjerice, ako učenik ili učenica u razredu koja ima status popularne učenice ili popularnog učenika provodi nasilje, on ili ona će imati veći utjecaj na ostale učenike u razredu nego netko tko nije popularan, jer ga drugi u razredu pozitivno vrednuju. Također, učenici će više i češće oponašati onoga koga smatraju nepopustljivim, neustrašivim i jakim. Djeca se razlikuju s obzirom na svoj temperament i to se ne može zanemariti. Ona djeca koja su po temperamentu, nesigurna u svoje vlastite socijalne komptenecije, koja imaju manje samopoštovanje, će vjerovatno biti više podložna utjecaju drugih. Dakle, ovakvo djelovanje modela vjerovatno najsnažnije utječe na učenika koji su sami nesigurni i ovisni. Važno je još napomenuti da, kada promatrač vidi da se model nagrađuje za nasilno ponašanje, doći će do slabljenja njegovih vlastitih agresivnih inhibicija. Obratno, negativne posljedice po model često pobuđuju i jačaju agresivne inhibicije u promatrača. Primjerice, model će najčešće biti nagrađen pobjedom nad žrtvom, a takvo ponašanje će rijetko prouzročiti kazne od roditelja, učitelja ili drugih učenika. Svi ti činitelji zajedno slabe obuzdavanje nasilnih težnji kod „neutralnih“ učenika, i zbog toga mogu pridonijeti u njihovu sudjelovanju u nasilju. Nagrada za popularnog ali nasilnog učenika ili učenika sklonog eksperimentiranju sredstvima ovisnosti najčešće ima oblik pozitivne pažnje od drugih vršnjaka. Ako se druga djeca smiju kada jedan zadirkuje drugoga, zadirkivač će time nagrađen pozitivnom pažnjom. Mnogi drugi učenici će pomisliti: i ja želim zabavljati društvo tako što zadirkujem onoga koga procijenimo slabim i tako će se prikloniti nasilnom ponašanju.  Ili: i ja želim zabavljati društvo ako pušim cigarete ili pijem alkohol, time dobivam pozitivnu pažnju od njih.

Kada kod nekog incidenta sudjeluje više ljudi, ili kada je više ljudi koji svjedoče tom incidentu, smanjuje se njihova osobna odgovornost za ono što su učinili ili za ono što su propustili učiniti. Što je više prisutnih osoba to je odgovornost svakog pojedinačno manja. Primjerice, ako neka ulična banda pretuče nekoga, pojedinačna odgovornost za taj događaj svakog od članova bande se smanjuje. Svaki od članova bande će reći: nisam ja to sam radio, bili su i drugi. Isto tako što je više ljudi svjedoči dom događaju, to će se njihova pojedinačna odgovornost da pomognu žrtvi smanjivati. Svi očekuju da netko drugi pomogne. Ista stvar je i u školskim uvjetima, kada grupica ismijava, ogovara ili tuče jednog učenika, uvijek će izgovor biti da su to radili svi iz grupe. Nitko pojedinačno to ne bi radio. Iz ovog širenja odgovornosti proizlazi i manji osjećaj krivnje poslije nezgode. Svaki od počinitelja će reći: nisam ja sam kriv, krivi su i drugi.

Kada učenik ili učenica duže vrijeme gleda kako drugi gurkaju, ismijavaju, omalovažavaju i izbjegavaju nekoga učenika u razredu, doći će do promjene stava o zlostavljanom učeniku. Dakle, dugotrajno promatranje zlostavljanja dodovodi do promjene stava o žrtvi. Možda će neutralan promatrač u početku stati na stranu žrtve ili će samo sažalijevati žrtvu. Međutim, nakon nekog vremena počet će misliti: pa taj i zaslužuje da ga tuku, ako se ne zna braniti. Na isti način utječu mediji. Ponavljano izlaganje djeteta nasilnim sadržajima kroz medije dovodi do tolerancije na to nasilje. Iako se prije mislilo da kroz gledanje nasilnih sadržaja osoba na  neki način izražava svoje agresivne težnje koje drži u sebi, danas je sigurno da gledanje nasilja na televiziji, internetu, mobitelu i sl.  dovodi do prihvaćanja toga nasilja kao neke normalne i situaciji sasvim primjerene pojave.

Što roditelji mogu učiniti?

Da bi prevenirali moguće sukobe, nasilje i druga rizična ponašanja kod svoje djece, roditelji bi, prije svega trebali uputiti dijete da ne očekuje loše namjere od drugih vršnjaka.  Svaki put kada očekujemo da će nas netko pokušati ismijati i povrijediti, vjerovatno ćemo u određenoj situaciji neutralno ponašanje procijeniti kao provokaciju i to dovodi do sukoba. Zatim, potaknuti dijete da uvijek pita kolegu iz škole jel dobro razumio poruke koje mu šalje. Te u slučaju da je to zaista bilo ismijavanje ili izrugivanje, potrebno je potaknuti dijete da provjeri je li to ismijavanje bilo zlonamjerno ili se radi samo o šali. Ukoliko se radi o šali, dovoljno je samo da se provokator ispriča u prisustvu ili bez prisustva odrasle osobe. Ukoliko se zaista radi o lošoj namjeri, potrebno je da učenik taj problem što prije prijavi odrasloj osobi, kao što je učitelj ili stručni suradnik. Na ovaj način bi se izbjegava eskalacija manjih sukoba u dugotrajne svađe, tučnjave i zlostavljanja.