Nakon okrijepe slijedila je „Škola za život“ koja se nije diktirala u bilježnice.

Naša domaćica povela nas je u svoj „Perivoj od slave“. Prepoznali smo neke ljekovite biljke, divili se maštovito oblikovanim stabalcima i upoznali nove vrste bilja. Usput smo se sladili malinama koje smo mogli sami brati. U završnom dijelu sata razgledali smo prostorije za preradu voća s mnoštvom najrazličitijih staklenki s okusima zavičaja. Osvijestili smo svoje ekološko znanje u prostoriji iz koje odiše starina zaboravljene kuhinjske „kredence“ .

Na kraju sata, umočili smo prst u pekmez, „najmusali“ usne i slasno polizali rastočene molekule svojih novih znanja.

U šetnji do škole promišljali smo o međupredmetnoj motivaciji. Na Hrvatskome jeziku moći ćemo izražavati doživljaje, pričati i opisivati, na Povijesti ćemo govoriti o starim predmetima, alatima i običajima, na Prirodi ćemo opisati biljke i ekološku preradu, na Likovnom odgoju sve ćemo obojiti. A na glazbenom?

 Naučili smo i otpjevali  stih iz starog ličoga „ojkana“.

                                 „ Oj, mala moja kaćemo u drva

                                 ti ponesi pekmeza i kruvaaaaa, oj!“

Fotogalerija

                                                                             Dragocjenka Bilović, prof.