Cijeli tjedan trajale su učeničke pripreme, širio se strah od iznenadne viroze te dogovori oko sjedenja u autobusu. Aplikacija vremenske prognoze bila je najposjećenija stranica ovih dana. Zadnju se noć od uzbuđenja slabo spavalo, no sav umor nestao je još u prvim minutama po dolasku na autobusni kolodvor.

Dječji smijeh i radost ispunili su autobus, mahnuli smo roditeljima i krenuli. Vrijeme nije bilo sunčano i najljepše, ali nije bilo ni kiše koju su najavljivali. Put je bio ugodan i začas smo stigli u Zagreb.

Prošetali smo Trgom bana Jelačića, uživali u pogledu s Gornjega grada, divili se ljepoti crkve sv. Marka, prošli pored Banskih dvora, pomolili se u prolasku kroz Kamenita vrata i saznali koliko je Zagrebačka katedrala visoka. Uza sve to, naša voditeljica ispričala nam je najvažnije podatke i priče vezane uz kulturna i povijesna mjesta.

Nakon obilaska grada čekala nas je predstava u kazalištu Mala scena. Mlada djevojka Lada podijelila je s nama svoje najintimnije misli i osjećaje vezane uz obitelj, odrastanje, prijateljsvo i ljubav. Predstava je bila zanimljiva i dinamična, ali učenike je najviše razveselilo kada su nas, nakon predstave,  glumci pozvali da se zajedno fotografiramo na sceni. Ponosno su se popeli na kazališne daske, a učiteljica je svojim mobitelom ovjekovječila taj trenutak.

U doboj zabavi vrijeme brzo prolazi. Dobro smo ogladnili, a taman jee bilo vrijeme ručka. Jeli smo slasno i pritom odmorili noge od pješačenja. Naša avantura time nije završila. Čekao nas je još razgled Tehničkoga muzeja „Nikola Tesla“. Budući da od Jurišićeve ulice, u kojoj smo se nalazili, do Tehničkoga muzeja nije bila mala udaljenost, dočekao nas je naš autobus i odvezao.

Već pri samom ulazu u Muzej, shvatili smo da je velik i impresivan. Imali smo sreću što smo dobili vodiča koji se nije mirio s time da nešto definiramo - a ne znamo kako funkcionira u stvarnosti pa nam je postavljao puno pitanja, puno nam odgovarao, puno nas naučio i učinio naš posjet Muzeju vrlo zabavnim.

Kroz zabavu i smijeh naučili smo što je u prošlosti pokretalo radne strojeve i automobile. Saznali smo o transformaciji energije. Isprobali smo i snagu ljudskoga pokretanja stroja i naučili kako povećati ljusku snagu. Petorica dječaka povlačila su uže, ali nisu uspjeli povući i okrenuti vrtnju velikoga kotača koji je pokretala samo jedna djevojčica. Vodič je objasnio kako je to moguće. Osim toga, bili smo jako hrabri. Bez ikakvih poteškoća ušli smo u rudnik i vidjeli kako se rudarstvo razvijalo kroz povijest.

Na samome kraju čekao nas je Planetarij. Iznenadila nas je zvučnost Planetarija. Kad smo pričali, činilo se kao da svi imamo mikrofone pred sobom. Uz ugodnu klasičnu glazbu projekcija je započela polaganim padanjem mraka. Strop Planetarija postao je pravo zvjezdano nebo pa smo na trenutak zaboravili gdje smo. Izgledalo je tako stvarno. Voditelj nam je pokazao zviježđa i poučio nas kako  pomoću zvijezda možemo odrediti strane svijeta i snaći se u prostoru.

Po izlasku iz Muzeja, pogledom u stvarno nebo, shvatili smo da se lagano mrači, dan se bližio svome kraju,a to je značilo da je vrijeme za polazak. Ispunjeni zadovoljstvom i novim znanjem, u večernjim satima sretno smo se vratili svojim domovima.

                                                Foto-galerija 

                                                                                          Učiteljica Mia Bilović Peitel