U Hrvatskoj se 21. ožujka osim poezije slavi i rođendan pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Tim povodom se svake godine u Lukovdolu održava manifestacija Goranovo proljeće. Ona započinje dodjelom Goranovog vijenca i nagrade Goran za mlade pjesnike.

Antun Branko Šimić je u svojoj pjesmi Pjesnici napisao da su oni čuđenje u svijetu. Podarili su i u nasljeđe nam ostavili stihove u kojima pronalazimo odgovore na životna pitanja, poistovjećujemo se s njihovim patnjama, ali i radostima, te uživamo u bogatstvu pjesničkog jezika. U nastavku pročitajte stihove pjesama hrvatskih pjesnika.

Opomena

Čovječe pazi

da ne ideš malen

ispod zvijezda!

Pusti

Da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!

(stihovi iz pjesme Opomena Antuna Branka Šimića)

Romon kiše

Rominja kišica tihana.

Vjetar se ljulja u granama.

Oblak se diže iz bezdana.

Misli lete k tebi, Neznana.

(stihovi iz pjesme Romon kiše Dragutina Tadijanovića)

Dijete i livada

Samo dijete jasno čuje u mahovini

treptaj brzog proljeća, cvrkut u perju vodomara.

Za potocima luta, sa smrekama se cjeliva na suncu

dok oči poprimaju boju bliskog brijega.

(stihovi iz pjesme Dijete i livada Vesne Parun)

Slap

Teče i teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san da bi mogao sjeti,

I moja kaplja pomaže ga tkati.

(stihovi iz pjesme Slap Dobriše Cesarića)

Čitajte poeziju i pronađite sebe u njoj!