Godine 1501. književnik Marko Marulić dovršio je Juditu, glasoviti ep napisan na hrvatskome jeziku. U spomen na oca hrvatske književnosti, Hrvatski je sabor 1996. godine proglasio 22. travnja Danom hrvatske knjige. Naime, prema dostupnim povijesnim izvorima, navedenoga je datuma Marulić dovršio svoj ep.

Značaj Judite u hrvatskoj je književnosti neizmjeran. Povijesno nasljeđe obvezuje na očuvanje hrvatske riječi. Književnici su oni koji ostavljaju pisani trag i uče nas da se materinski jezik njeguje čitanjem. Polaskom u školu, učenici postaju članovi školskih knjižnica koje “kriju” bogatstvo pisane riječi te su spona između učenika i književnika. Hrvatska je književnost bogata te je svjedokom brojnih povijesnih događaja.

Iz napisanih djela možemo naučiti o svojoj povijesti, kulturi, baštini i  jeziku.

Književnica koja je ostavila neponovljivi trag u hrvatskoj književnosti bila je Vesna Parun. Rođena je 10. travnja 1922. godine na otoku Zlarinu, a ove se godine obilježava 100. godišnjica njezinoga rođenja.

Prve je stihove objavila kao djevojčica u dobi od deset godina. Njezina prva pjesma “Pramaljeće” objavljena je u školskome časopisu “Anđeo čuvar”. Život su joj obilježila teška životna razdoblja koja su se odrazila i na stvaralaštvo. Poezija koju je pisala oslikava njezinu čežnju za ljubavlju, ali i traženjem iste. Vesna Parun je ostavila trag i u dječjoj književnosti. Uz njezine likove likove Mačka Džingiskana i Mikija Trasija odrastale su generacije. Dramska djela Marija i mornar te Magareći otok su uprizorena. Za svoje stvaralaštvo dobila je književne nagrade i priznanja. Godine 1959. bila je dobitnica nagrade Vladimir Nazor, a 1968. dobila je Nagradu Tin Ujević za dječji roman Mačak Džingiskan i Miki Trasi. Godine 1970. nagrađena je Diplomom za poeziju u Parizu. Vesna Parun 2000. godine napušta Zagreb te se zbog bolesti seli u Stubičke Toplice. Unatoč teškoj bolesti štitnjače, neumorno je pisala do posljednjeg dana života. Svijet koji ju nije uvijek shvaćao te čiju je tugu iskusila od ranoga djetinjstva, zauvijek je napustila 25. listopada 2010. godine.

“Ako ti slijede korake, ti poleti.”

Maja Brajković i Silva Orešković