POVIJEST (također historija), u najširem smislu, sveukupnost prošlih događaja; zbilja koja se odvijala u prošlom vremenu; također, događaji koji su se zbili na nekom geogr. području (npr. p. Europe i sl.), ili u nekoj ljudskoj djelatnosti (npr. p. kulture i sl.). Kako je pojam povijesti kao slijeda događaja (lat. res gestae) neodvojiv od naknadnog tumačenja onoga što se zbilo (historia rerum gestarum), u mnogim jezicima taj je pojam izveden iz riječi koja označava pripovijedanje, pripovijest (grč. i lat. historia; hrv. pri-povijest).[1] 

Prve mitologije i religije redovito započinju objašnjenjima o stvaranju svijeta i čovjeka, čime ujedno odgovaraju i na pitanje o smislu njegova postojanja. Tako povijest postaje “učiteljica života”. Međutim, potreba da se prijašnji događaji i njihov smisao objasne istraživanjem i kritičkom usporedbom različitih iskustava javlja se tek u antici, a prvo takvo istraživanje jePovijest, djelo Herodota Halikarnašanina (←V. st.), koji se ujedno smatra “ocem povijesti”.[2]